U DOMOVINI MEDVJEDA

Dolina Kupe, najljepše i najočuvanije krške gorske rijeke, s gorskim i planinskim krajevima, naš je dom i za nas medvjede ima veliku važnost. Kanjonske padine u dolini Kupe pružaju nam sigurnost brloga zimi, a svježa riječna voda i bogata flora hranu tijekom cijele godine. Mi, medvjedi krećemo se širokim prostranstvima Gorskoga kotara od najnižih nadmorskih visina u dolini Kupe sve do najviših vrhova Risnjaka i Snježnika. Uz rijeku Kupu pronalazimo mnoge poslastice, od žirova hrasta, mnogih zeljanica, korijenja i raznih bobica do plodova lijeske.

VLADAR GORANSKIH ŠUMA

Ljudi su nam nadjenuli ime smeđi medvjed zbog krzna i navike da se volimo osladiti medom. Nekada su nas zbog toga zvali med-jedi. Nastanjivali smo velika područja Europe, ali smo iz mnogih područja potisnuti jer se baš nismo dobro snašli u okruženju koje je čovjek sve više prisvajao za svoje potrebe. Nekad smo se kretali većinom danju, ali otkako se moramo skrivati od čovjeka privikli smo se uglavnom na noćni život. Kao i većina drugih divljih životinja, naših prijatelja, i mi imamo svoje putove kojih se teško odričemo čak iako ih ljudi presijeku svojim građevinama ili prometnicama.

Mi smo velike i opasne životinje koje se boje i skrivaju od čovjeka, ali se i čovjek boji nas. Zbog nezgrapnog i zdepastog izgleda, specifičnog hoda, smeđeg grubog krzna, okruglastih ušiju ljudi su nas opčinjeni veličinom, snagom i okretnošću nazvali „vladarima svih šumskih životinja“.

Iako smo u Europi poštivani kao „kraljevi životinja“, morali smo se prilagoditi suživotu s čovjekom koji nas je istiskivao malo-pomalo iz naših staništa. Nekad smo živjeli i po čitavoj Hrvatskoj. Po nama je planina iznad Zagreba, glavnoga grada Hrvatske, dobila ime – Medvednica. Do danas nas je u Hrvatskoj ostalo oko 1000, od toga 400 nas je u Gorskom kotaru.

U Gorkom kotaru još je i danas živa pučka predaja prema kojoj postoje dva tipa medvjeda. Jedan tip je opasan – mesojed jer češće napada stoku, a drugi miroljubiv i bezopasan jer se hrani biljnom hranom i mravima. Danas takva podjela nema potvrdu u modernoj znanosti o medvjedima, a i nama medvjedima je smiješna i zabavna.

STAZA MEDVJEDA

Krećući se šumskim prostranstvima Gorskoga kotara jeste li se zapitali tko je šumskom stazom kročio prije vas? Šumska tajna bit će otkrivena jer su neki od nas obilježeni telemetrijskim ogrlicama, a na nekim mjestima snimaju i automatske šumske kamere. Velikim projektom „Sožitje“ (sožitje je akronim međunarodnog EU IPA projekta „Zajedno očuvajmo život i bogatstvo prirode za buduće naraštaje“) prati se naše kretanje. Javna ustanova „Priroda“ na projektu „Sožitje“ zadužena je za osmišljavanje i postavljanje edukativne „Staze medvjeda“ u Brodu na Kupi, u prekrasnom okolišu osnovne škole Frana Krste Frankopana. Prikupljeno je puno podataka o nama, našem načinu života te biljnom svijetu u okruženju Kupske doline i u Gorskom kotaru.

Učenici 1. razreda sa svojom su učiteljicom Marijom Tonković obišli „Stazu medvjeda“. Što su vidjeli, naučili, zaključili procijenite sami:

Dušan Šajnović: „Debeli drveni medo stoji na ulazu u naš okoliš.“

Ivana Jurić: „Otisci medvjeđih šapa pokazuju koliko je velik.“

David Šokčević: „Kad se medo podigne na stražnje noge dva puta je veći od nas.“

Suzana Litanj: „Na karti svijeta vidimo gdje još žive medvjedi.“

Sanjin Ivanišević: „Kad stavimo uho na drvenu trubu, čujemo zvukove prirode.“

Učiteljica: „Što medo jede?“

Učenici: „Meso, jagode, med, žir, bukvice, mrave... Zimi ne jede – spava!“

KAKO SE PONAŠATI AKO SE SRETNEMO U ŠUMI? 

Pa... ne znam! Nema pravog odgovora! Problem obično nastaje zbog činjenice da ni mi medvjedi, a ni ljudi ne znamo kako će tko od nas reagirati. Svaki susret je specifičan i svaka jedinka može se u pojedinoj prilici drukčije ponašati. Za sve bi bilo najbolje mirno i bez pretjerane panike i vike povući se s mjesta. Najgori je susret između medvjedice s mladima i čovjeka. Čovjek mora biti svjestan da je šuma naš dom. Glasnim govorom ili nekim drugim zvukom treba nam dati do znanja da je u blizini. Mi vrlo dobro čujemo, a i brzo nanjušimo uljeza u našem staništu, a tada se mičemo! Pametniji popušta!!!

JESTE LI ZNALI? 

Mnogi su predjeli u Hrvatskoj nazvani po nama: Medvednica, Oštri Medveđak i Tupi Medveđak – vrhovi u N.P. Plitvička jezera, Medvjeđi kuk u Parku prirode Velebit...

Veliki Medvjed i Mali Medvjed najpoznatija su zviježđa sjevernog neba.

Ima mnogo vrsta biljaka koje su nekim svojstvima dale čovjeku ideju da ih imenuje prema medvjedima, npr. medvjeđi luk, medvjeđe uho, medvjeđa šapa, medvedova trešnja...

Čak se i jedan kolač zove po nama – jeste li probali medvjeđe šape? Mljac!

Jeste li znali da su tragovi medvjedića slični jedino tragu jazavca,  ali ako se radi o malom medvjediću obično se u blizini mogu pronaći i tragovi majke.